Od prošle godine oko deset hiljada migranata stiglo je Tuzlu, a ove godine 8.582. U ovaj grad dolaze preko Srbije iz Sirije, Pakistana, Afganistana, Iraka, Irana, Maroka, Bangladeša, Eritreje, Indije, Sudana.
Tuzla više nije samo tranzit jer mnogi od njih nemaju sredstava da idu dalje pa se tu zadržavaju. Nadležni ne reaguju. Usljed nedostatka osnovnih uslova za boravak, pojavljuju se kožne bolesti.
Još jedna noć na Autobuskoj stanici u Tuzli. Migranti spavaju na betonu, pokriveni dekom, jorganom, odjećom , povrijeđeni. U ovaj jad i bijedu, kako kažu, pobjegli su iz još veće.
“Napustio sam moju zemlju jer situacija nije stabilna zbog rata koji je u mojoj zemlji. To me natjeralo da napustim zemlju”, kazao je Jakub Adam iz Sudana.
“Odlučio sam otići jer moja porodica je velika. Moj otac je star i ne može zaraditi. Zato sam odlučio ići u Evropu i zaraditi novac”, izjavio je Rehan Ali iz Pakistana.
Jutro ništa bolje. Čekaju hranu, odjeću,novac za kartu. Među njima i prehrambeni inžinjer koji želi u Norvešku gdje su mu već žena i djeca. Imao je firmu i sve ostavio.
“Iranski režim je veoma loš. Fašistički. Ja sam iz Kurdistana. I tamo je puno problema”, poručio je Chian Danes iz Irana.
Higijenski uslovi za migrante u Tuzli ne postoje. Usljed nedostatka toaleta migranti fiziloške potrebe obavljaju u nezavršenom objektu. Iza njih sve ostaje i stoji tako već mjesecima.
“Ovdje su uslovi katastrofalni. Očajni. Ovaj prostor u kojem borave, nije ni za životinja, a ne za ljudska bića”, kazao je Senad Pirić, volonter.
Rezultat svega, pojava šuge koja je lako prenosiva.
“Dolaskom ljudi zbog velikih migracija, postoji opasnost od importacije nekih drugih, daleko opasnijih slučajeva, zavisno iz kojih zemalja dolaze, a u kojima se neke od bolesti mogu naći, a kod nas ih praktično nema”, naveo je Blaško Topalović iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.
Migrantima pomažu građani, volonteri i organizacije koje svakodnevno dijele pakete.
“4.875 paketa. Možda je prošlo 10 % migranata koje mi nismo opslužili koji nisu bili pred uredom kad smo bili mi. Podjelili smo 1.700 higijenskih paketa, odjeće, obuće”, rekao je Zlatko Krvavac iz Crvenog križa Tuzla.
Iako na području opštine Čelić nema migranata, ova lokalna zajednica prva je reagovala na problem migrantske krize u Tuzli.
“U jednom hotelu ovdje, hotel Rudar, da pokušamo platiti za mjesec dana par soba da migranti obave ličnu higijenu, okupaju se, dobiju hranu, a uz pomoć organizacije Emmaus, Crvenog križa, itd”, kazao je Nermin Okanović iz opštine Čelić.
Više od godinu dana svi nivoi vlasti ignorišu ovaj problem u Tuzli. Najave da se u oktobru očekuje masovni dolazak migranata, nikoga ne brinu. Dolaskom zime, noći na betonu bit će još hladnije i neizvjesnije, a migrantski san ostati isti: Bolje sutra.
Izvor: http://ba.n1info.com
Photo Credit: N1
